Opis bloga
Na ovom blogu pišem o svojim razmišljanjima i duševnim stanjima.
▲ ▼ ▲
Jaka △
15 (1.3.)
Cura koja je izgubila volju za životom, zbog izgubljene ljubavi.
credits
Design: o / Base Code: o
Adjustment: murderscene
|
|
I'm tired of being tired.
nedjelja, 06.03.2011.
Vratila sam se sada iz "crkve".
Hladno je vani.
Čim sam došla doma, odmah se stara dere da moram pospremat sobu i kak sam se to obukla za crkvu.
Mahh joj.
Jučer je bilo jako zanimljivo vani.
Jedan od boljih rođendana.
Napila sam se.
Sva sreča da sam uspjela biti mirna kada sam došla kući.
Nije alkohol za mene...
Mislim da je ovo zadnji put da ti pišem.
Ljuta sam na tebe, jako.
Boli mene kurac više šta se ti meni nećeš vratiti i što nećemo biti zajedno, ali izgubila sam te kao najboljeg prijatelja.
Znaš da si ti jedini na cijelom ovom svijetu kojem stvarno mogu vjerovati i kojem sve govorim, a sada me ignoriraš, kao da ne postojim za tebe više.
Užasno mi je jer nemam kome reći što me muči, trebaš mi, stvarno mi trebaš.
Zato i pišem ovo, jer ti ne mogu reći, jer si me zaboravio.
Dolaze mi gosti danas...
Ouhh fuck. -.-
You musn't be afraid to dream a little bigger, darling.
| 11:01 |
Komentari (7) |
On/Off |
Print |
# |
|
|
I don't want to feel anything.
subota, 05.03.2011.
Treba mi nešto slatko, čokolada, pod hitno.
Makar sam rekla da prestajem sa tim, treba mi.
Ovisnik sam.
Kupit ću si nešto.
Otkrila sam kako se onaj dečko zove, sada znam bar nešto o njemu, znam i koji je razred i još neke zanimljive stvari.
Zbog tebe, raspali su mi se svi planovi za danas. Zar ja preko drugih moram otkiriti da danas nećeš doći, nisi mi to sam mogao reći?
Sada zbog tebe, nitko neće doći, ali dobro, nije me briga, imam nove planove.
Ni na jednu poruku mi nećeš odgovoriti.
Pa dobro što se dogodilo? Tko si ti? Što si napravio njemu?
Više te ne poznajem.
Izgleda da si me skroz izbrisao iz svog života, očito sam mrtva za tebe, ako hoćeš, mogu napraviti da to stvarno budem.
Toliko sam se trudila i trošila vrijeme na tebe, uzalud.
Nemaš pojima što gubiš.
Dvije najbolje prijateljice si izgubio zbog nje, više nitko nezna što se tebi događa. Zašto si sada takav.
Svi se nadamo, da će doći dan kada ćeš stvarno shvatiti, prije nego što budeš totalno uništen.
Nemam više rijeći, zbogom.
Znaći, večeras slavim rođendan, ali sa drugim prijateljima.
Vjerujem da neću znati za sebe.
Jedva čekam.
People cry, not because they're weak. It's because they've been strong for far too long.
| 15:55 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
# |
|
|
It took so long just to feel alright.
petak, 04.03.2011.
Uhh... Opet ja, da.
Osječam se nekako, čudno...
Bila sam sada na maškarama u gimnaziji, makar ne idem u gimnaziju, išla sam se zajebavati malo.
Mislim da sam se zaljubila, ali nisam sigurna jesam li zaljubljena u masku, ili u dečka koju ju nosi.
Neznam ništa o njemu, koji je razred, kako se zove, neznam ništa, ali lijepo je znati da sam na neki naćin krenula dalje, da sam pustila njega.
Nisam sigurna jeli ta zaljubljenost prolazna ili trajna, pošto ga ne poznam, pričekati ću da ga upoznam i da provjerim situaciju... Do tada će biti moja "mala tajna".
Čini mi se da je dosta drag...
Vjerujem u ono: Ljudi bi se trebali zaljubljivati zatvorenih očiju.
Sutra slavim rođendan.... Neznam dali da pijem, mislim da ću poslušati dobrog prijatelja, pa neću. Jer kada krenem, sa ovakvim mislima, neznam kako ću stati.
U svakom mom postu bit će dio posvećen njemu, makar znam da on to ne čita, jer ni nezna da imam blog, ali lakše mi je kada to napišem i kada zamišljam da mu stvarno pišem.
Hej, pretpostavljam da sam već dosadna, samoj sebi idem na živce..
Sutra slavim rođendan, znam da znaš, zvala sam te. Nisam sigurna hoćeš li doći jer nisi ništa odgovorio (kao da je to nešto novo), nadam se da hoćeš. Bilo bi mi jako drago.
Nemoj se bojati da ću cijelo vrijeme ići oko tebe, pokušat ću se suzdržati. Znam da neće biti lako gledati te tih par sati i topiti se svaki put kada se nasmiješ, ali pokušat ću, zbog tebe, za tebe.
Nije to tako lako kako ti misliš...
Svjesna sam toga da ti mene ne želiš toliko koliko ja tebe želim, ali jednostavno si ne mogu dokazati da se to neće promijeniti..
Doći će vrijeme kada ću te skroz pustiti (ja se nadam), ne brini. Ovo je samo poćetak. Kao da učim hodati, nije lako.
Moraš znati da jako cijenim to što mi želiš sve najbolje, ipak nisi tako jako hladan, zato i imam nade.
Jučer sam išla slikati temperama, htjela sam prenjeti osječaje na papir, na poćetku je bilo sve okej, ljubičasta boja prestavljala je zaljubljenost koja dolazi na poćetku, zatim crvena kao ljubav, zelena kao sreča, plava kao tuga koja uvijek dolazi i crna kao mržnja koja prevladava u meni. Na kraju sam se rasplakala, preplavili su me osječaji, sada taj crtež izgleda kao neki nered, kao moji osječaji, moj um.
So many things become beautiful when you take the time to look around.
| 10:44 |
Komentari (0) |
On/Off |
Print |
# |
|
|
Who do you think you are?
četvrtak, 03.03.2011.
Umm.. Hello.
Vratila sam se sada sa jebenog vjeronauka.. Kreten cijelo vrijeme sere po gejevima i govori kako je protiv njih... -.-
Ahh just die please.. -.-
I govori o nekim pravilima... Eto zašto nisam na njihovoj strani, nego protiv njih.. -.-
Ako je nas kao bog stvorio da budemo slobodni, zašto nam daje jebena pravila. Samo seru cijelo vrijeme.
Onak svi me pitaju zašto onda idem na vjeronauk, moram zbog stare...
Uhh, ko da bi ja išla da ne moram.
Dosta o tome...
Malo ću vam pisati zašto je ovaj blog stvoren...
Mene boli briga hoće ovo netko čitati ili ne, pišem za sebe jer ne volim dnevnike i nemogu pričat sa nekim kad god hoću, pa onda pišem blog. Samo vas molim, ako vam se ne sviđa moj blog nemojte pisat nepotrebne komentare i srat nešto, nego jednostavno kliknite na crveni x.
Ummm, da...
Prekjučer mi je bio rođendan.. Napokon 15. Starim...
Donesla sam neke odluke... Nema više plakanja... Odustajem. Jer očito je da on ne želi samnom ništa. Samo se ubijam i uništavam.. E dosta mi je više toga... Isplakala sam se za zadnji put.
Živim za dan kada će shvatit neke stvari, ali tada će nažalost biti kasno..
Zauvijek češ mi ostati u sjećanju, to znaj. Nikada neću zaboraviti dan kada smo se sreli. Taj tvoj "bok" me ponesao u oblake, ostala sam bez rijeći. Cijelu večer pokušavala sam biti što bliže tebi, pričati sa tobom, ali u meni je bio onaj osjećaj da ću nešto krivo reći i da ću te odbiti od sebe. U mojim očima oduvijek si bio savršen, nikada nisam vidjela manu u tebi... Taj datum, klizanje, već je prošlo više od godinu dana, ali još uvijek se sjećam kao da je bilo jučer. Kada si me primio za ruku i rekao ajmo malo brže. Bila sam najsretnija cura na svijetu. Naša prva pusa, prvi tjedan, mislila sam da sanjam. Nikoga nisam tako zavoljela kao tebe. Bili smo presretni, savršeni, još dan danas vjerujem da smo stvoreni jedno za drugo. Obečao si mi da me nikada nećeš napustiti, da ćeš zauvijek ostati uz mene, da kada odem, da ćeš otići zamnom. Vjerovala sam ti, naravno, nadala se da će stvarno biti tako... 5 predivnih mjeseci, bio si mi sve, moj najbolji prijatelj, moja prva prava ljubav. Dala sam ti sebe cijelu. Onda odjednom... "Ne mogu ti više vjerovati, žao mi je, gotovo je." Riječi koje nikada nisam htjela čuti, ubile su me. Prošlo je već skoro 10 mjeseci, a ja patim bez prestanka.. Gledam naše stare slike gdje se oboje smijemo i gdje se vidi da se volimo, slušam pjesme koje si mi pjevao. A ti, sada imaš nju. Ona te ne zaslužuje. Shvatila sam da ne vidiš dalje od nje, da mi se očito nećeš vratiti, zato odustajem sa nadom da ćeš jednog dana shvatiti koliko te volim i da bi dala sve da udeš moj. Dala bi život za tebe. Kada shvatiš, bit će kasno, više me neće biti...
Trebala bi ići sada pisat zadaću i takva sranja... Uhh..
Do sleđećeg čitanja,
vaša Jaka..
I wanna hold your hand so tight I'm gona break my wrist.
| 10:40 |
Komentari (1) |
On/Off |
Print |
# |
|
|
